Dinamičan, haotičan, buran, sadržajan, atipičan, neuredan, ilegalan – samo su neki od atributa kojima se može opisati noćni život u ovoj metropoli.

Svako ko me poznaje zna za moju fascinaciju Berlinom. Vraćam mu se uvijek i iznova sa istim oduševljenjem. Kad jednom odete u Berlin, sigurno ćete poželjeti da se opet vratite.

Počnimo od nekih činjenica.

Berlinski „sound“ je poznat širom svijeta i uvijek pruža nešto novo. Malo je poznato da ne postoji standardno radno vrijeme na određenim mjestima. Svako može „partijati“ gdje i kako želi, ne postoji dresscode. Takođe, i gradski prevoz je dostupan cijelu noć.

Nakon pada Zida, prije 30 godina, Berlin je uskrsnuo kao klupska metropola, te postao jedan od najprivlačnijih gradova na svijetu za sve ljubitelje dobrog provoda. Tek kasnije su nastali klubovi takve vrste u Parizu, Rimu ili Tel Avivu. Svakog vikenda Berlin posjeti 15.000 gostiju iz cijelog svijeta da bi se prepustili berlinskoj noćnoj supkulturi.

Partijanje – svojevrsna kultura

Nekonvencionalni klubovi (njih oko 140) sa sjajnom tehno muzikom, razuzdani partiji, sofisticirani barovi, klubovi sa live muzikom – sve je to na raspolaganju, pa ko šta voli. Ukoliko prije toga ne planirate odlazak u kino, pozorište ili u restoran, izlasci počinju kasno u noć i traju sve do ranih jutarnjih časova, nerijetko do odlaska na posao. Zabave nikad dosta: radni dani su tu svakako uključeni, a after partiji nakon posla su uobičajena pojava.

Od Heckescher Markt, Oranienburger Straße, Oranienstraße, preko Kreuzberga do City West-a, multikulturalnost je na svakom koraku.

Na samom početku neka vas put odvede u Monkey Bar – Rooftop Safari u srcu grada, na desetom spratu iznad zoološkog vrta, gdje ćete uživati u panoramskom pogledu na grad i zoološki vrt, uz internacionalnu ponudu pića i sjajnih vina, te odličnu kuhinju.

Tehno muzeji

Prvi koji sam posjetila prije desetak godina bio je Watergate, koji se nalazi između Friedrichshaina i Kreuzberga. Poznat je po tome što se nalazi direktno na rijeci Špreji, te pruža fascinantan pogled na Oberbaumbrücke direktno sa podijuma. Savršen je za romatične tipove.

Drugi put me odveo u salon „Zur wilden Renate”. Na ulazu neprivlačna plastična zavjesa, koja te malo i udari prilikom ulaska, ne djeluje obećavajuće. Međutim, slika počinje da se mijenja čim uđeš. Nekoliko podijuma sa različitom muzikom odvlače te u određenu euforiju boja i zvuka. Otprilike, kao da si ubačen u neki film. Na kraju mogu kostatovati da je „Renata“ stvarno divlja.

Na sjevernoj obali Špreje nalazi se Kater Blau, pod sloganom „Nachts sind alle Katzen blau“ (Noću su sve mačke plave).

Izgledom podsjeća na neku umjetničku četvrt, haotičnu, anarhičnu i šarenu. Tu se osjećate kao ubačeni u neku igricu u kojoj je sve dozvoljeno.

Berghain, Panorama bar – berlinska supkultura

Za kraj ostavljam Berghain. Njega definitivno morate posjetiti ako želite da osjetite pravi okus i miris Berlina. Može se nazvati i muzejom kulture.

Bivša elektrana, danas je kultno mjesto svih ljubitelja  dobrog, nekomercijalnog tehno zvuka. Pored poznatih DJ-eva, dolaze posjetioci iz cijelog svijeta. Neki od poznatih svjetskih časopisa, poput New York Times-a i The Rolling Stone-a, proglasili su ga najboljim  klubom na svijetu nekoliko godina zaredom.

Dok je za jedne raj na zemlji, za druge je Sodoma i Gomora 21. vijeka. Lično bih rekla da je stvar stava prema životu.

Bez obzira na podijeljena mišljenja, malo koje mjesto budi toliko medijske pažnje kao Berghain. Jedan od razloga je taj što je zabranjeno fotografisanje i snimanje unutar kluba, što najbolje ilustruje poznata izreka da sve što se desi u Berghainu, ostaje u Berghainu („Was im Berghain passiert, bleibt im Berghain.“).

Posjetila sam ga nekoliko puta, te imala sreću da uopšte uđem (neko bi rekao „vrlo važno“, ali npr. Britney Spears i neke slavne ličnosti su vraćene sa ulaza, dok je Lady Gaga 2013. uspjela predstaviti svoj album „Artpop”).

Pri samom dolasku, čeka vas lavirint od metalnih šipki kroz koji morate lijepo proći, praćeni budnim okom najpoznatijeg izbacivača na svijetu – Svena Marquardta, čija kontroverzna pojava djeluje pomalo zastrašujuće. Od njega zavisi da li ćete uspjeti ući u tehno hram (nerijetko i poslije više sati čekanja) ili će vam samo prstom pokazati u kom pravcu da napustite mjesto. Ukoliko ste te sreće da vam kaže „bitte” ili samo klimne glavom, euforični ulazite u neke hodnike, gdje vas pretresaju od glave do pete.

Postoji dosta teorija o tome kako ući u Berghain, pa čak i teorija zavjere. Jer, u stvari, i danas je mnogo toga misterija, kao npr. „dođi u crnom, budi kul, pričaj samo njemački” itd., a unutra vlada šarenilo. Pravilo je da nema pravila.

Stojeći u redu, ponavljala sam u sebi: „Ući ćeš! Ući ćeš! Moraš ući!”. Pošto je to bio moj posljednji dan u Berlinu, znala sam samo jedno: ako ne uspijem ući, ne znam kad ću sljedeći put imati priliku.

Prvi put sam bila istinski srećna što nisam ponijela sve što inače nosim u torbi. Poslije cjelokupnog stresa do tad, slijede vam sati ili čak dani vrhunske zabave. Klub radi od petka u 23.59 do ponedjeljka u podne, pa izvolite.

Euforija počinje.

Na četiri „flora” (najveći može primiti do 1500 ljudi), ljudi puni dobre energije uživaju ovdje danima. Novogodišnji partiji traju po 70 sati. I stvarno izgleda kao hram. Krase ga ogromni stubovi koji pridržavaju galerije, mnoštvo stepenica, a uz to polutama i neka čudna energija. Sve je dozvoljeno, svi imaju isti cilj – biti neko vrijeme izvan ovozemaljskog.

I da, na kraju, svakako se treba vratiti podzemnom željeznicom u sitne sate. Tu je priča zaokružena. Do sljedećeg puta.

Autor teksta: Aleksandra Manojlović

Biografija

Profesor njemačkog jezika i poslovođa u Glossa centru u Prijedoru.
Rođena je 18. jula 1980. godine u Banjoj Luci.
Diplomirala na Filološkom Fakultetu u Banjoj Luci – odsjek Germanistika.
U Glossa centru u Prijedoru radi od 2013. godine kao nastavnik njemačkog jezika i poslovođa u PJ Prijedor.
Tutor je na online kursevima Glossa Online.