U svakodnevnim (čitaj „rutinskim“) poslovima često izgubimo motivaciju da dalje napredujemo i radimo na sebi. Koliko je ljudi, zapravo, zadovoljno poslom koji radi? Čuli ste sigurno da neki ljudi kažu: „Toliko volim svoj posao, da bih ga radio i da ne moram“. Ili: „Ako volite ono što čime se bavite, nećete ni minutu u životu provesti radeći!“

Do manjka motivacije dovode dva faktora. Prvi je kad su naši zadaci zahtjevniji od naših mogućnosti, te nam izazivaju stres. Drugi faktor je kad moramo da radimo stvari koje su ispod naših mogućnosti, te nam vremenom postanu dosadne. I jedan i drugi osjećaj – aksioznost i dosada – su negativni.

U oba slučaja smo ispali iz „toka“, kako je Mihalj Čiksenmithalji, američki psiholog mađarskog porijekla opisao u svojoj knjizi „The Flow“ (Tok).

Aktivacija

Uzmimo npr. da sam ja (Aleksandra) počela učiti strani jezik. Aleksandra je našla  neku odličnu stranicu, te svaki dan uči po neku novu riječ ili rečenicu. Nakon mjesec dana, Aleksandra shvati da presporo napreduje, tj. mogla je postići više da je organizovanije pristupila učenju jezika. Potom od naprednijeg sagovornika shvati joj je potrebno neuporedivo više da bi se snašla u osnovnoj komunikaciji.

U oba slučaja – dosada i strah – osoba je ispala iz „toka“ .

Ako ne razmislim o svemu dobro i ne preduzmem odgovarajuće korake, nastaje frustracija. Moram pronaći nešto što ispunjava moje zahtjeve i mogućnosti. I to je suština toka.

Definisanje ciljeva 

Ako naš cilj nije jasno definisan, dešava se, da i pored napora da ga ostvarimo, rezultati izostaju. 

Prvi korak je definisati krajnji rezultat: „Hoću za godinu dana da tečno komuniciram na stranom jeziku!“

Definisala sam krajnji ishod, te se sad moram fokusirati na manje ciljeve da bih došla do ovog najvećeg.

Kako da postavim ciljeve po prioritetu?

Nauka kaže: M U D R O.

M – mjerljivo

U – unutar naše kontrole

D – dostižno 

R – realno 

O – ograničeno vremenom 

Postavljanjem manjih i kratkoročnijih ciljeva, lakše je izmjeriti koliko smo postigli u kraćem periodu. Samim tim ostajemo „u toku“, te smo motivisani za naredni korak. Manje ciljeve je lakše držati pod kontrolom, a oni su uvijek realniji i dostižniji od samog krajnjeg ishoda. Svakako se moramo ograničiti vremenom, jer ako nemamo vremenski ograničen cilj, motivacija se gubi.

Vizualizacija

Nedostatak lične vizije, konkretnih ciljeva, resursa, te akcionih koraka, dovodi to ga da se umorimo prije samog ostvarenja cilja, demotivišemo se i na kraju odustanemo.

Čak i kad MUDRO definišemo korake, može doći do pada motivacije. Tad je potrebno da zamislimo sebe na krajnjem cilju – kako se tamo osjećamo, kako izgleda prostor oko nas, ko je tu prisutan, te sve benfite koje ćemo imati ostvarivanjem tog cilja.

Uspješni ili srećni ljudi su fokusirani samo na izvor svog uspjeha ili sreće, te imaju jasnu misiju i viziju. Svakodnevne distrakcije su sastavni dio procesa, samo ih moramo okrenuti u svoju korist.

Autor teksta: Aleksandra Manojlović

Profesorica njemačkog jezika i književnosti, poslovođa Glossa – centra u Prijedoru, tutor na kursevima Glossa  Online.