Koliko puta vam je neko udijelio savjet, da se, kad je u pitanju učenje stranog jezika, odvažite gledati filmove na tom jeziku?

Na prvu se to svima učini teško jer generalno, njemački jezik je često predstavljen kao bauk. Nama ljudima je obično u podsvijesti nametnuto da pravimo projekcije u glavi koje nas sputavaju u učenju i vladanju novim stvarima – na primjer kako je učenje stranog jezika samo po sebi teško ili kako je poprilično dosadno gledati filmove bez prevoda jer većinu nismo u stanju niti razumjeti. Međutim, filmovi nisu samo zabava koja nas vuče iz „realnog“ svijeta u fikciju i pružaju neki bijeg od stvarnosti, već oni itekako imaju svoje prednosti i kada je učenje u pitanju. Sada konkretno govorimo o učenju jezika, ili još konkretnije o učenju njemačkog jezika. Kada iskoristite sve pogodnosti interneta i pronađete vaš omiljeni film sinhronizovan na njemački jezik, možete li zamisliti da ga pogledate od početka do kraja, a da pritom tim jezikom ne vladate dobro. Garantovano je da to neće umanjiti vaše uživanje u filmu, jer prvo treba da shvatite kakve benefite time dobijate. Osim što gledate omiljeni film, imate mogućnost da upijate jezik a da toga niste ni svjesni. Na prvu vam se učini da ništa ne razumijete, kad malo bolje promislite shvatićete da razumijete po neku riječ, pa zatim i po rečenicu. Samim tim vi ste već na dobitku. Ali kada pogledate film, shvatićete da ste ga zapravo razumjeli – jer film je upravo kreacija vizuelnih i auditivnih efekata, upotpunjen dobrim scenarijom i glumom, što nam omogućava bolje zadržavanje koncentracije, nego dok, na primjer, čitamo knjigu ili učimo neki težak predmet na fakultetu ili u školi.

Jednostavno rečeno jezik se uči svim čulima, stoga iskoristite prednosti interneta i tehnologije, i gledajte filmove na njemačkom jeziku, možda vam baš neki od njih postane omiljen. Ja vam predlažem tri filma koja biste obavezno trebali pogledati i time profitirati i obogatiti svoje znanje njemačkog jezika.

1. Schöne Aussicht (2007)

Ovom filmu pravo prvenstva prolaza i prvo mjesto na ovoj listi  dajem iz više razloga, a prvi je svakako naša glumačka gromada Anica Dobra. Istaknuta glumica sa svega 24 godine dobila je Zlatnu arenu u Puli, i to za ulogu u filmu „Već viđeno“. Osim primjera ljepote, koja ne blijedi ni nakon toliko godina i sofisticirane glume u filmovima stare garde kao sto su „Kako je propao rokenrol“ ili „Balkan ekspres“, Anica Dobra je primjer „savršenog govornika njemačkog jezika“. Ona je naime par godina u djetinjstvu, zatim i devedesetih godina, provela u Njemačkoj, gdje se školovala i glumila na tom govornom području.

U filmu iz 2007. godine, Schöne Aussicht, čija je radnja smještena u jedan zaseok na Švarcvaldu, učiteljica iz Berlina koju igra Anica Dobra se seli, zarad pozicije u lokalnoj školi. Zaseok koji krasi besprijekorna priroda odiše nažalost konzervativnim, pomalo zaostalim društvom. I ne sluteži, ućiteljica nailazi na mnostvo problema sa tim istim konzervativnim radnim okruženjem. Radni kolektiv, hipnotisan ljubomornim i sujetnim mislima posmatra novu radnu koleginicu kao prepreku, te iz petnih žila pokušava da je sputava i sabotira u svemu, priređujući joj kojekakve smicalice.

U ovom filmu jezik je sasvim jednostavan, izgovor besprijekoran, a tema krajnje zanimljiva – i to prikazana na veoma veseo i interesantan način. Šta drugo može da bude dobar recept za učenje njemačkog jezika nego ovaj film. Osim toga, ovaj film gledaocu pruža dijapazon razlicitih načina govora i dijealekata, gdje je jasna razlika izmedju grada i sela uočljiva kada je riječ o samom jeziku.

2. Die Blechtrommel (1979)

Film prati radnju istoimenog romana („Limeni doboš“) poznatog njemačkog književnika Gintera Grasa (Günter Grass). U 2 sata i 43 minuta ovog filma, stala je radnja od preko 750 stranica romana.

Moj nadimak za ovaj film je „trodimenzionalna vremenska zona“, jer je u njega savršeno uklopljeno vrijeme od dvije godine prije Drugog svjetskog rata, dvije godine za vrijeme rata, te dvije godine nakon rata. Tri vremenska razdoblja, po godinama hronološki jedno za drugim, a toliko različita, da se lako može učiniti kao da su iz tri različita vijeka. Upravo to ovom filmu daje posebnu nit i splet šarenih okolnosti jednog teškog vremena. Oskar, glavni lik, poučen pričama svoje majke, počinje opisom života svojih predaka, mnogo godina prije njegovog rođenja. Između ostalog on ima dvije fascinantne karakteristike – prva, ogranicen je u rastu, te iako vrlo inteligentan, vješto glumi dijete da bi dostigao sopstveni cilj, i to iskorištava na najbolji mogući način u svoju korist, a druga, svojim glasom, on je u stanju da razbije staklo na stine dijelove. Ima sklonost ka sviranju bubnja (doboša) koji je njegov vjerni prijatelj skoro pa do kraja same radnje. Ono što je veoma uočljivo, doboš je u iscrtan rombovima u bojama poljske zastave (crvena i bijela), jer se radnja velikim dijelom odvija u gradu Gdanjsku (njem. Danzig), čije su stanovništvo pored Kašuba, činili prije svega njemački kolonisti: sveštenici, seljaci i trgovci.

Osim što je film na njemačkom jeziku, čije sam prednosti već navela, ovaj film gledaocu pruža niz interesantnih istorijskih podataka, koji se i dan danas prepričavaju.

3. Duell der Brüder – Die Geschichte von Adidas und Puma (2016)

Ovo nije film u kojem Marlon Brando ili Šon Koneri (Marlon Brando i Sean Connery) vladaju scenom i očaravaju publiku svojom glumom, rađen po scenariju ili režiji nekog filmskog mahera, već dokumentarac, i to u crno-bijeloj varijanti, itekako vrijedan pažnje. Kada se vratimo u vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine, koje je tada svečano otvorio Adolf Hitler, dok je u pozadini svirala himna „Deutschland über alles“ i himna Nacionalsocialisticke njemačke partije „Podignite zastave visoko“ („Horst-Wessel-Lied“ ili „Die Fahne hoch“), lako smetnemo sa uma da je sport i u ta vremena bio od velikog značaja, iako je od tada prošlo skoro dugih 90 godina. Adolfu Dasleru (Adolf Dassler), poznatom osnivaču kompanije „Adidas“ u to vrijeme jedina politika je bila sport, što svakako ni njegov rođeni brat Rudolf, osnivač kompanije „Puma“ nije osporavao. Iako su obojica bila dio Hitlerjugenda, paravojne organizacije Nacističke partije, u prvom planu bila je ipak vizija kako zaraditi novac, a pritom pružiti sportistima što bolju i kvalitetniju obuću. Naravno da tada još nije bilo riječi o Adidasu i Pumi, već o zajedničkoj kompaniji „Gebrüder Dassler“. Tokom i nakon Drugog svjetskog rata dolazi do razdora, a šta je zapravo dovelo do duela između dva rođena brata, i da li je ponos odigrao svoju ulogu otkriva upravo ovaj dokumentarac. Iz jedne jake kompanije, začinjene žestokom svađom dva rođena brata, nastale su dvije svjetski poznate firme „Adidas“ i „Puma“. Između ostalog interesantan je i sam naziv prve firme, nastao kao izvedenica nadimka i prezimena Adolfa Daslera (Adi – Das). Pored toga što ovaj dokumentarac doprinosi bogaćenju opšte kulture pružajući lanac zanimljivih informacija, što istorijskih što sportskih, bilo bi šteta ne spomenuti i izvrstan izvor novih riječi koje će obogatiti rječnik i upotpuniti vaše razumijevanje njemačkog jezika.

Autor: Milica Račić rođena je 10.10.1995.godine u Banjoj Luci, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a 2020. godine diplomirala na Filološkom fakultetu na Odsjeku za njemački jezik i književnost. Radi kao predavač u Glossa – centru za njemački jezik.