Kada sam se prvi put susrela sa njemačkim jezikom imala sam oko pet godina. Tada me je mama “posadila” ispred televizora ne bi li od vraga uspjela završiti obaveze. Ono što je slijedilo bilo je neminovno. Crtići na njemačkom jeziku su bili ljepši i zanimljiviji, a reklame još bolje. Za sve te igračke i slatkiše za koje sam mamu pitala da li će mi ih kupiti, obećavala je sa „Da, da, hoću i deset.“ Crtića na njemačkom bilo je u svako doba dana, što je mojoj mami išlo u prilog jer je vrag postao anđeo.
„Fernsehkind“ je danas profesorica njemačkog jezika i književnosti a ona se pita: koliko je kreativnost bitna u učenju?
Kreativnost označava misaone procese kojima se dolazi do ideja, teorija, rješenja ali i do opipljivih proizvoda (sastavi, crteži, skulpture, makete, maske..). Osobine kreativnosti su:
Kreativnost posjedujemo svi ali ju je teško usmjeriti na sve oblasti sa kojima se u životu susrećemo. Ona može itekako biti značajna za učenje a pogotovo za učenje stranih jezika. Dok neki lijepe riječi po zidovima, drugi slušaju pjesme i zapisuju nepoznate riječi da bi ih kasnije pomoću rječnika preveli, treći opet pišu dnevnik ili fanfikšn, četvrti lijepe der/die/das po namještaju, peti igraju igrice, šesti crtaju riječi koje čuju u pjesmama i tako u beskraj. Neko će reći da su ovo metode učenja a neki će reći da su ovo kreativne ideje obnavljanja i sticanja znanja i vještina.
Kako se naše društvo sastoji od zasebnih individua koje svoju posebnost izražavaju i kroz kreativno korištenje znanja, potrebno je na časovima stranih jezika težište staviti na izražavanje te posebnosti. To zapravo znači da se svakome treba dati mogućnost izražavanja svoje ličnosti. Homo ludens mora imati svoj prostor!
Recimo ako je tema časa hrana, onda bi nastavnik trebao omogućiti učeniku da na kraju časa zna reći svoju omiljenu namirnicu, čak i ako je to namirnica po imenu bundeva.
Biti kreativan i izražavati sebe je vjerovatno teže u školama i na fakultetima jer je zastupljen sistem koji je isti za sve ali ukoliko se u učionici nalazi kreativan i stručan nastavnik (što svakako treba da bude) moguće je raditi na izgradnji izražavanja učenikovih želja, snova, planova, mišljenja, zaključaka. Ako se vratimo času gdje je tema hrana, nastavnik ne mora da zna sve riječi kako bi uspješno obavio svoj zadatak, može da omogući korištenje online rječnika u učionici ili da donese knjigu sa svim mogućim namirnicama.
Ako na stranom jeziku koji učimo ne možemo izraziti sebe onda je to indikator da ga nismo dovoljno dobro savladali i da je potreban dodatan rad.
Naravno da na primarnim nivoima ne možemo očekivati potpuno izražavanje svojih ideja, želja i mišljenja ali možemo u onim okvirima u kojima se tada nalazimo, recimo da navedemo pohovane tikvicice a ne picu kao omiljeno jelo ako je to slučaj.
Samo ako se znanje i želja za znanjem istovremeno dopunjuju i preispituju moguće je očekivati rezultate. Međutim, može li se taj trenutak kolaboracije na neki način nametnuti?
Ako na trenutak zaboravimo teoriju, ostaje jedna esencijalna stvar. Mentalno zdravlje i privatno okruženje mogu uticati na našu kreativnost, motivaciju i (ne)uspjeh na kraju. Istraživanja pokazuju da osobe iz porodica sa problematičnom pozadinom imaju lošije ocjene (rezultate) i/ili neprimjereno ponašanje, promjenljivo raspoloženje. Razglog ovome nije ljenost, već preokupiranost problemima i brigama, tako da kreativnost zajedno sa motivacijom gubi svoj funkcionalni prostor ako mi nismo dobro.
Živimo u vremenu gdje svi dijele svoje usjehe putem društvenih mreža a kao posmatraču naš život nam se može činiti manje zanimljvijim a često i lošijim, što je samo po sebi upitno i problematično! Na internetu svi žele biti savršeni i kako istraživanja pokazuju „biti poznati/uspješni bez da nešto zaista rade“. Ne treba dozvoliti da fasade drugih utiču na našu stvarnost. U redu je biti neproduktivan u pojedinim periodima jer se kreativnost učenja ili bilo koja druga ne može nametnuti.
Primijetila sam na svojim časovima tokom produktivnih zadatada gdje učenici treba da opištu svoju omiljenu seriju, daju svoje mišljenje o nekoj temi ili ispričaju događaj iz svog života ulažu više vremena i truda jer žele da izraze ono što zaiste osjećaju ili misle, ono što su zapravo oni sami. Napravila sam eksperiment gdje sam nakon časa o omiljenim serijama, svakog učenika ponaosob pitala riječi koje je prošli čas guglao i koristio. Rezultati su bili sljedeći: te riječi su znali bolje od onih koje smo učili iz tekstova u udžbeniku što zapravo dokazuje da je jedan od razloga učenja jezika upravo izražavanje svoje ličnosti!
Autor: Marija Mirković
Marija Mirković je rođena 16.03.1995. u Banjoj Luci gdje je završila Gimnaziju a zatim studirala Njemački jezik i književnost na Filološkom fakultetu. Tokom studiranja je bila izuzetan student i kao takva ostvarila učešće na ljetnoj školi „(K)Eine Utopie(n) mehr? Ein Forum für junge engagierte Literatur“ u Tivtu.
Naučne oblasti koje je zanimaju su književnost i filozofija. Radi kao predavač u Glossa centru i zadužena je za kulturne projekte. Namjerava postati certifikovani ispitivač Goethe Instituta i upisati master studije.
Glossa – centar za njemački jezik d.o.o.
Broj sudskog registra: 057-0-Reg-13-002620
Poreski broj: 403662020003
Nakon što ispunite našu formu, pozvaćemo vas.
Popunite prijavnu formu i neko će vas kontaktirati u što kraćem vremenskom periodu.
