Ova godina za mene ima posebno značenje.
Godina je u znaku petnaest godina Glossa-centra.
Zato sam odlučila da napišem ovaj tekst. Da se na trenutak zaustavim i pogledam unazad. Na sve ono kroz šta smo prošli, šta smo izgradili i šta smo usput naučili.
Jer iza svakog projekta koji traje godinama stoji jedna priča. Priča o ideji, ljudima, borbi, padovima i ponovnim usponima.
Glossa-centar nastao je iz jedne vrlo jednostavne potrebe.
Prije petnaest godina imala sam snažnu želju da podijelim znanje koje sam godinama sticala radeći kao edukator za Goethe-Institut. Radila sam sa nastavnicima, upoznavala ih sa savremenim metodama učenja jezika i sve više osjećala da želim da stvorim mjesto na kojem će se učiti drugačije.
Školu koja neće biti samo škola.
Mjesto na kojem učenje ima smisla i gdje ljudi zaista napreduju.

U tom periodu moj život bio je veoma intenzivan. Imala sam malu djecu, bila sam na magistarskim studijama, radila sam u gimnaziji i na fakultetu, a paralelno sam pokretala Glossu i otvarala prve poslovnice.
Kada danas pogledam unazad, čini mi se da sam tada radila gotovo dvadeset četiri sata dnevno.
Prve tri godine bile su faza u kojoj sam paralelno gradila Glossu i radila u drugim obrazovnim institucijama. Nakon tri godine donijela sam odluku da se u potpunosti posvetim Glossi.
Najveći strah na početku nije bio da li će Glossa uspjeti.
Strah je bio mnogo dublji.
Pitala sam se da li ću uspjeti sve postići.
Da li ću uspjeti da budem posvećena majka svojoj djeci i istovremeno izgradim nešto veliko kao što je Glossa.

To je pitanje koje mnoge žene koje grade nešto svoje veoma dobro razumiju.
U sve sam ušla sa velikom vjerom i bez previše kalkulacija. Jednostavno sam vjerovala da radimo nešto dobro i da će ljudi to prepoznati.
I jesu.
Već nakon prve godine pojavili su se prvi ozbiljni rezultati. Broj polaznika se značajno povećao, a najljepši znak uspjeha bile su preporuke. Ljudi su dolazili jer su čuli da se u Glossi radi i predaje drugačije.
To je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da Glossa postaje ozbiljna priča.
U godinama koje su uslijedile Glossa je rasla brže nego što sam na početku mogla da zamislim. Do 2017. godine otvorili smo čak trinaest poslovnica širom Bosne i Hercegovine. Bio je to period snažnog razvoja, velikog entuzijazma i mnogo rada.
Svaka nova poslovnica značila je nove ljude, nove učenike i novu energiju.

Kroz Glossu je tokom ovih petnaest godina prošlo na hiljade polaznika. Ponekad me posebno dirne kada vidim da danas u našem timu rade ljudi koji su nekada bili naši učenici. To je najljepši dokaz da obrazovanje ima dug život i da ono što radite ostavlja trag.
U tih petnaest godina bilo je i trenutaka koji su me duboko promijenili.
Prvi veliki udar bio je kada je zbog bolesti preminula moja najbolja prijateljica sa kojom sam otvorila Glossu, samo godinu dana nakon njenog osnivanja. Bio je to težak trenutak u kojem sam morala pronaći snagu da nastavim dalje.
Drugi veliki preokret dogodio se 2016. godine, kada sam prošla kroz razvod braka. Moj bivši suprug je jedno vrijeme bio poslovno uključen u Glossu i tada sam morala potpuno reorganizovati i privatni i poslovni život.
Treći veliki trenutak bila je 2020. godina i pandemija.

Korona je promijenila čitav svijet, a i nas je natjerala da potpuno promijenimo poslovni model. Tada smo snažno razvili online nastavu i izašli na međunarodno tržište. Od tog trenutka Glossa je počela raditi sa polaznicima iz različitih zemalja.
Od tada živimo u stalnoj dinamici promjena. Automatizujemo procese, razvijamo digitalne sisteme i uvodimo vještačku inteligenciju u obrazovanje.
Jedna stvar na koju sam posebno ponosna jeste činjenica da je Glossa-centar tri puta reakreditovan od strane Goethe-Instituta. Ta akreditacija nije samo formalnost. Ona znači da škola prolazi vrlo detaljnu međunarodnu provjeru kvaliteta nastave, programa, metodike rada, kvalifikacija nastavnika i organizacije čitavog sistema.
Reakreditacija znači da se taj kvalitet potvrđuje iznova i iznova. Za nas je to bila potvrda da radimo prema najvišim međunarodnim standardima u nastavi jezika.
Najveći ponos, međutim, nisu ni sistemi ni broj polaznika.
Najveći ponos su ljudi.
Ljudi koji su godinama ostali u Glossi i sa kojima sam rasla zajedno. Ljudi koji su vjerovali u ideju i gradili je zajedno sa mnom. I polaznici za koje znam da smo im pomogli da unaprijede kvalitet svog života.
Kada neko dobije novi posao.
Kada neko upiše fakultet.
Kada neko stekne sigurnost da govori strani jezik.
Kad neko dijete dobije bolje ocjene u školi.
To su trenuci zbog kojih sve ima smisla.
Glossa je mene mijenjala mnogo puta. To je kao dijete koje imate i koje raste. Kao što sam sazrijevala kao majka uz svoju djecu, tako sam sazrijevala i kroz Glossu. Učila sam, prevazilazila strahove, mijenjala se i stalno radila na sebi.
Svaka faza Glosse tražila je novu verziju mene.
Danas Glossa više nije samo škola jezika.
Danas je to platforma za obrazovanje. Platforma na kojoj ljudi uče jezike, ali i razvijaju vještine rada sa AI alatima. Edukujemo i nastavnike koji rade u državnim obrazovnim institucijama i na taj način doprinosimo mnogo širem obrazovnom prostoru.

Posebno me raduje što vidim kako se vrijednosti Glosse prenose na novu generaciju. Moj sin završava studije projektnog menadžmenta u Beogradu i već sada radi sa nama. Za mene je to snažan znak da ono što smo gradili svih ovih godina ima kontinuitet i budućnost.
Kada gledam naprijed, vidim Glossu kao vodeću edukativnu platformu za jezike i AI alate širom svijeta. Već smo nekoliko godina prisutni na evropskom tržištu, a sada izlazimo i na kinesko tržište.
Svijet se mijenja brzo, ali jedna stvar ostaje ista.
Ideja zbog koje je Glossa nastala.
Da znanje treba dijeliti.
Da obrazovanje mora biti živo.
I da jedna dobra ideja, ako joj vjerujete dovoljno dugo, može promijeniti živote ljudi.
Na kraju shvatite da ne gradite samo firmu.
Gradite priču, ljude, znanje i povjerenje koje traje godinama.
I možda je upravo to najveća vrijednost svega što smo radili svih ovih petnaest godina.
Glossa-centar je mjesto gdje znanje otvara vrata, a ljudi mijenjaju svoje živote.
Srdačno,