Veliki upisni rok je u toku
PRIJAVI SE NA VRIJEME
Dan
Sati
Minuta
Odraslom čovjeku nije uvijek lako objasniti da će neko vrijeme zvučati manje pametno nego što jeste.
Ima obrazovanje, iskustvo, vodi posao, odgaja djecu, rješava ozbiljne probleme. A onda sjedne na čas njemačkog jezika i pokušava reći da je juče kupio hljeb.
Zna da ga je kupio. Zna i gdje. Samo još ne zna gdje da stavi glagol.
Tu, negdje između vlastite kompetentnosti i jedne sasvim obične rečenice, počinje mnogo više od učenja jezika.
Počinje vježbanje strpljenja sa sobom.
Evropski dan jezika obilježava se 26. septembra s ciljem podsticanja učenja jezika, razvoja jezičkih vještina i očuvanja evropske jezičke raznolikosti.
Za mene je taj datum i prilika da razmislimo o tome šta se u čovjeku mijenja dok uči da govori drugačije.
Poslije više od dvadeset godina u nastavi njemačkog jezika, rekla bih da jedan od najvećih izazova stane u jednu rečenicu:
„Šta ako pogriješim?“
Šta ako me neko ne razumije? Ako se zbunim? Ako svi ostali znaju, a ja ne znam?
Odrasli ljudi umiju potrošiti mnogo energije pokušavajući da izbjegnu osjećaj da nešto ne umiju. Ponekad i više nego što bi im trebalo da to nauče.
A učenje stranog jezika traži upravo suprotno: da progovoriš dok još nisi sasvim spreman.
Da postaviš pitanje. Da zamoliš nekoga da ponovi. Da prihvatiš ispravku bez zaključka da je time dovedena u pitanje tvoja ukupna vrijednost.
Pogrešan član uz imenicu ipak nije procjena ličnosti.
Iako se, po reakcijama, ponekad čini da jeste.
Učenje jezika znači učiti kako da budemo početnici
Jedna od najvećih prednosti učenja stranog jezika nije samo u tome što ćemo naučiti nove riječi, gramatička pravila ili pravilnu konstrukciju rečenice.
Učimo kako izgleda kada nešto ne znamo.
I kako je u redu pokušati.
To je posebno važno kod odraslih koji su navikli da budu kompetentni u poslu, porodici i svakodnevnom životu. Na času stranog jezika ponovo se nalaze u situaciji u kojoj odgovor nije uvijek odmah dostupan.
Upravo zato kvalitetno učenje jezika nije samo prenošenje znanja. Važno je i stvoriti okruženje u kojem se greška doživljava kao dio procesa učenja, a ne kao razlog da prestanemo govoriti.
Jer jezik se ne može naučiti samo čekajući da budemo spremni.
Moramo početi govoriti da bismo postali sigurniji.
Često govorimo da jezici otvaraju vrata. I zaista ih otvaraju: obrazovanju, poslu, putovanjima i međunarodnoj saradnji.
Ali mene zanima i onaj sasvim konkretan trenutak u kojem čovjek shvati da nešto može sam.
Da postavi pitanje na sastanku.
Da kaže da se ne slaže.
Da objasni šta mu treba.
Da razumije šalu na vrijeme i nasmije se zajedno s ostalima.
U tim situacijama znanje jezika dobije sasvim lično značenje.
Osjetiš koliko ti znači da učestvuješ, da ne čekaš da neko drugi govori umjesto tebe.
Zato mi je važno kakvo iskustvo ljudi imaju dok uče strani jezik.
Učionica bi trebalo da bude mjesto u kojem smiješ pokušati. Nastavnik svojim odnosom prema grešci može ohrabriti čovjeka da govori ili ga naučiti da je sigurnije ćutati.
A poslije je potrebno mnogo rada da se to ćutanje razgradi.
Učeći drugi jezik, susrećemo se i s drugačijim navikama.
S tim kako se ljudi obraćaju jedni drugima, kako izražavaju neslaganje, šta smatraju ljubaznim i koliko direktnosti očekuju.
Tada vlastito „to se tako radi“ dobije zanimljiv nastavak:
„Kod nas.“
Ta mala dopuna mnogo znači.
Podsjeti nas da naše iskustvo nije jedina mjera svijeta. Da vrijedi pitati prije nego što zaključimo. Da razumjeti nečiji način razmišljanja ne znači da moramo odustati od svog.
Upravo zato učenje stranog jezika može produbiti i odnos prema maternjem jeziku.
Počneš pažljivije slušati riječi koje inače izgovaraš automatski. Primijetiš njihovu preciznost, toplinu i humor.
Pokušaš prevesti naše „polako“ i shvatiš da ponekad ne prevodiš samo riječ.
Prevodiš čitav odnos prema životu.
Danas je lakše nego ikada doći do prevoda, objašnjenja ili informacije na drugom jeziku.
Sasvim je razumno koristiti tehnologiju kao pomoć pri učenju i razumijevanju. Obrazovanje treba da prati promjene i promišljeno koristi alate koji su nam dostupni.
Ipak, znati jezik ima posebnu vrijednost u živom razgovoru.
Kada pratiš sagovornika, čuješ nijansu u njegovom glasu, postaviš dodatno pitanje i odgovoriš svojim riječima.
Tu znanje jezika postaje više od informacije.
Postaje sloboda da razgovor odvedeš tamo gdje te zanima.
Možda upravo ono što se na početku najmanje vidi.
Uči nas strpljenju.
Uči nas da možemo pogriješiti i nastaviti.
Uči nas da ne moramo sve znati odmah.
Uči nas da pitamo.
Da slušamo.
Da pokušamo ponovo.
I da drugačije ne mora automatski značiti pogrešno.
Zato bih povodom Evropskog dana jezika voljela da više govorimo i o radoznalosti, istrajnosti i spremnosti da ponovo budemo početnici.
Da djeci ostavimo prostor da pitaju i pogriješe.
Da odraslima ne prodajemo obećanja o znanju bez truda.
I da sebi prestanemo govoriti kako je kasno svaki put kada nam je zapravo neprijatno što nešto još ne znamo.
Učenje jezika traži vrijeme. Donese i frustraciju, i smijeh, i dane kada ti se čini da si zaboravio sve što si juče znao.
A onda jednom izgovoriš ono što želiš.
Neko te razumije.
I razgovor krene.
Glagol je možda još na pogrešnom mjestu.
Ti si već napravio korak naprijed.
Besplatno testiraj svoje znanje njemačkog.
Zaprati nas na instagramu.
Nakon što ispunite našu formu, pozvaćemo vas.
Nakon što ispunite našu formu, pozvaćemo vas.
Popunite prijavnu formu i neko će vas kontaktirati u što kraćem vremenskom periodu.
