Berlin nije Njemačka

Fraza koju sam često čuo od prijatelja i poznanika kada sam im saopštio da za nekoliko sedmica planiram da posjetim ovaj grad. Grad čiji duh, istorija i kultura se provlači kroz gotovo sve vrste umjetnosti. U proteklih nekoliko godina sam imao priliku da posjetim dosta gradova u Evropi, a o Berlinu sam nekako znao najviše. Čitao sam i gledao dosta dokumentaraca o tome šta je ovaj grad prolazio decenijama i kako je evaluirao u ono što je danas. Euforija koju osjećam prije svakog spremanja za put, odlazak u nepoznato, ovog puta nije bila kao inače.
Naprosto nisam znao šta da očekujem i jednostavno sam se prepustio bez planiranja dnevnih aktivnosti. Valjda je tako s Berlinom i najljepše.

Lijevo od istoka, desno od zapada

Moje upoznavanje s ovim gradom je prošlo dosta tiho. Rani jutarnji sati u kojima se grad budi, a nije ni spavao. Ljudi ulicama šetaju brzim koracima kao da nekud žure a ustvari je većina krenula kući. Govor tijela ljudi koje sam vidio mi je davao osjećaj da je ovaj grad utkan u svaki njihov pokret pa i misao. Ali vjerovatno je i to pogled iz ugla jednog turiste. Vođen tim pogledom uradio sam ono što bi i svaki turista prvo uradio kada dođe u novi grad. Uzeo sam fotoaparat i uputio se ka znamenitostima ovog grada. Znamenitosti poput Brandeburške kapije. Reichstag-a i Checkpiont Charlie su vrvili od turista što mi je pomalo i uzelo želju da na tim mjestima ostajem dugo. Šetajući ulicama koje povezuju pomenute znamenitosti smo došli do dijela koji je razdvajao Berlin. Imena uklesana u beton, natpisi i citati svjedoče o zidu koji je više decenija razdvajao ljude u ovom gradu. U tim momentima sam ostavio aparat i pokušao da izađem iz obrasca ponašanja turiste. Tu sad više nije bitan ni istok ni zapad. Berlinu to više nije bitno. To je Berlin ostavio nama kako bi nam ispričao svoju priču. Preko torture, golgote do slobode i iskrenog osmijeha. To se osjeti u svakom njegovom uzdahu kada prolazite ulicama grada.

Zidovi i zidine

S obzirom na to da sam veliki ljubitelj ulične umjetnosti odnosno grafita nije mi teško bilo da se zaljubim u Berlin. Gotovo svaka ulica, svaka trafika, svaki transparentniji zidić pa čas i motorna vozila su doslovno išarani grafitima. To bi se i većini slučajeva moglo tumačiti kao vandalizam ali ne u ovom gradu. Svaka boja, svaki linija i svaki tag je doslovno znamenitost za sebe. Ti zidovi svakom slučajnom prolazniku pričaju priču ljudi ovog grada. Boje vas doslovno prate kroz svaku uličicu kao putokazi.

Svakako se najpoznatiji radovi nalaze u takozvanoj East Side Gallery. Na ostacima zida koji se prožima duže od jednog kilometra iscrtani su radovi umjetnika koji svjedoče o društvenim i političkim promjenama Berlina prije 30 godina. Ako se vratimo u ugao turiste – ovo je mjesto koje se mora posjetiti! To govori i da taj dio grada obiluje turistima što znatno otežava da svaki rad i svaku priču možete vidjeti u cijelini.

Šarenilo i ljudi

„Ich bin ein Berliner“ su riječi nekadašnjeg predsjednika SAD-a John F. Kennedy-a. Rijetko koja izjava u novijoj istoriji je ostala tako upamćena kao ova. Ne zbog trenutka u kojem je to izjavio nego zbog svega što ovaj grad čini tako posebnim. Grad čine ljudi i to definitivno i jeste najveće ogledalo mjesta u kojem živimo. Berlin je spoj svih kultura, nacija i tradicija, a ljudi ne bježe od toga. Dapače, u svakom trenutku znate u kojem ste dijelu grada, koju kulturu su stanovnici tog dijela donijeli u Berlin. Ovako nešto možete vidjeti i u drugim evropskim metropolama i ovo što sam gore naveo nije ništa novo za evropske metropole. No u Berlinu je tome zaista mjesto u tom obimu jer si ovdje doista Berlinjanin. Svoj na svom gdje god da kreneš i gdje god da se okreneš.

Berlin ima više mostova od Venecije ali najljepši mostovi su oni koji su povezali jedan narod koji je decenijama živio u zidinama bez mogućnosti da vidi šta je to „na onoj strani“ i sve kulture, doktrine, tradicije upakovali u mentalitet koji je doznao šta je sloboda i teži da u njoj i ostane.

Ovaj grad nije čaroban kao Beč niti je romantičan kao Pariz, ali na neki čudan način uspije sve to da kompenzuje svojom jedinstvenom pričom, duhom, haosom u kojem je učen da diše i postoji.
U Berlinu sam ostao svega nekoliko dana. Ali nisam putovao u Berlin, nisam obilazio Berlin niti živio u njemu – nego sam živio Berlin.

Autor: Damir Gredelj

Rođen 05.1.1991. Osnovnu i srednju školu završio je u Prijedoru a na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci studirao je Njemački jezik i kniževnost. Već sedam godina kao nastavnik radi u Glossa – centru za njemački jezik i predavao je gotovo svim uzrastima na svim jezičkim nivoima. Od 2016. je tutor na onlajn-kursevima njemačkog jezika stekao je iskustvo na onlajn-kursevima  u radu sa grupama na nivoima od A1 do C1.