Zašto biramo intenzivne kurseve?

Postoje trenuci kada vrijeme postane najjači pritisak. Dani se broje, kalendar se okreće, a pred nama stoji ispit, selidba ili posao iz snova. U takvim trenucima ljudi ne traže lagan ritam, oni traže tempo koji će ih podići i pogurati naprijed.
Za njih intenzivni kurs nije samo nastava, to je trka s vremenom. Svaka lekcija je korak bliže cilju, svaki dan donosi osjećaj da stižu tamo gdje žele biti.

Drugi dolaze iz sasvim drugačijeg svijeta. Oni ne bježe od obaveza, naprotiv, oni žele brzinu. Njihov život je u pokretu, njihove misli su uvijek ispred. Kad bi ih stavili u spor ritam, izgubili bi interesovanje.
Za njih je intenzivni kurs ritam koji prate srcem. Brzina ih motiviše, izazov im daje smisao. Oni ne žele stajati, nego ići dalje, brže, dublje.

A postoje i oni trećii,  oni koji u sebi nose iskustvo. Već su učili jedan, dva ili tri jezika. Znaju kako diše gramatika, kako se prave bilješke, kako se izgovor brusi ponavljanjem. Navikli su na samostalni rad i pronalaze radost u istraživanju, u aplikacijama, knjigama, filmovima, razgovorima.
Za njih je intenzivni kurs okvir slobode. Na času dobiju smjernice, a kod kuće ih razrađuju do kraja. Uče brzinom grupe, ali istražuju dubinom koja je samo njihova.

Zato intenzivni kursevi nikada nisu samo stvar rasporeda i broja časova. Oni su odraz različitih životnih situacija i karaktera.

Za nekoga – borba s vremenom.
Za drugoga – potreba za ritmom.
Za trećega – prostor za samostalni let.

I zato, kad pogledamo polaznike koji biraju ovaj put, uvijek prepoznamo jednu zajedničku stvar: želju da stignu do cilja brže, jače, sigurnije.